Gdje sam?

Društvenim mrežama kontra krize!

Pokazalo se da su društvene mreže djelotvoran alat za pokretanje velike i aktivne zajednice. Uz nekoliko klikova moguće je plemenite ideje pretvoriti u pravu lavinu građanske solidarnosti. To je pošlo za rukom Valentini s Facebook grupom „Tražim/nudim znanja i vještine“ te Sari, Anamariji i Anni s grupom „Sharing is caring“. Pročitajte više o njihovoj smjelosti, motivaciji i počecima te samom razvoju grupa u izazovnom vremenu u kojem smo se svi našli. 

Facebook grupa „Sharing is caring Zagreb“ postoji više od godinu i pol, a vode je tri mlade cure Sara Krstačić, Anamarija Prgomet i Anna Ćaleta. Primarni je cilj grupe osigurati prostor gdje će ljudi moći oglašavati i poklanjati svari koje više ne koriste te uzimati one koje trebaju na području Zagreba. Stvorila se aktivna zajednica dobrodušnih ljudi koji su u vrijeme širenja koronavirusa i potresa proširili prvotnu ideju grupa te njezinu popularnost iskoristili za nuđenje pomoći u obliku plaćanja računa i hrane najpotrebitijim sugrađanima. 

 

Vratimo se na sami početak stvaranja ove grupe i uvjerimo se kako mali koraci mogu stvoriti veliki utjecaj. Prema riječima cura, grupa je nastala sasvim slučajno kada su prijateljice našle na kavi i spontano razgovor odvele u smjeru brige o okolišu i kružnoj ekonomiji. Dosjetile su se aplikacije koja bi se temeljila na besplatnoj razmjeni stvari, ali to bi bilo teško realizirati. Kako ideju ne bi odlagale za kasnije, Anamarija je odmah uzela mobitel u ruke i pokrenula Facebook grupu melodičnog naziva „Sharing is caring Zagreb“. Anna opisuje svoju prijateljicu riječima „Sviđa mi se što ne razbija glavu sa stvarima koje ne može učiniti nego napravi odmah ono što može“, te nastavlja, „tako da nemamo aplikaciju, ali imamo jednu krasnu zajednicu ljudi.“ Grupa danas broji preko 33 tisuće članova, a vrlo brzo prerasla je svoje početne kapacitete te se javilo zanimanje i izvan Zagreba. Grupa je prerasla u mrežu 17 „Sharing is caring“ grupa na području cijele Hrvatske. Sara, Anamarija i Anna grupu vode volonterski te ističu: „Naša grupa iz dana u dan rastu i iziskuju jako puno ljubavi, vremena i energije koju u nju ulažemo.“ 

 

Ono što cure motivira da ipak ustraju u vođenju grupe je želja da pomognu okolišu: „Želimo promijeniti konzumerističku svijest, pokazati ljudima da se ne treba uvijek sve kupiti novo. Često doma imamo nešto što ne koristimo, a baš je to nekome potrebno. Na taj način materija kruži i služi – svima na radost, a najviše našoj zajedničkoj majci Zemljici.“ Iako je naglasak grupe na kružnoj ekonomiji i sprječavanju odlaganja otpada na odlagališta ili u prirodu, u vrijeme širenja koronavirusa te potresa, grupa je spontano postala prostor gdje građani mogu samoinicijativno ponuditi pomoć. Javio se val velikodušnih članova koji su najpotrebitijim građanima nudili plaćanje računa te dijelili višak hrane. Potrebiti su uspjeli dobiti potrebnu pomoć, a sve zahvaljujući par klikova na jednoj kavi prije godinu i pol. Sara, Anamarija i Anna uspjele su stvoriti prostor za širenje solidarnosti i same motivirane željom da pomognu i dadu svoj doprinos društvu.  

Druga grupa kojoj je potrebno posvetiti pozornost zasigurno je „Tražim/nudim znanja i vještine koju je osnovala simpatična studentica kroatologije Valentina Kiseljak. Ova je grupa nastala za vrijeme najturbulentnijeg perioda kada su se strah i panika širili brže od dobrih vijesti. Valentina se suosjetila s potrebama ljudi te kaže: „Cijela ova situacija je svakog čovjeka dotakla na ovaj ili onaj način - netko se susreo s gubitkom posla, drugi pak jednostavno ne može podnijeti činjenicu da određeno vrijeme mora provesti unutar svoja četiri zida. Ukratko -  svi osjećamo neku vrstu posljedica.“ U trenucima kada se trebala izbjegavati fizička bliskost, Valentina je prepoznala potencijal u nematerijalnim talentima: „Smatram da najbolji poklon koji možeš nekome dati jest svoje znanje i vještine. Nema te satisfakcije koja je veća od one kada  nekome nešto pokloniš, pa zašto bi to uvijek trebalo biti materijalno kad svatko od nas posjeduje nešto sto je puno vrijednije od toga?“ Pitala se što u ovo nesvakidašnje vrijeme može učiniti za sebe i druge, a vodili su je plemeniti ciljevi: „Duboko u meni postojala je želja da napravim nešto dobro za ovaj svijet, ali i da svaka osoba unutar svoja četiri zida osjeti svrhu i smisao.“ Nije se prepustila tugovanju i negativnim emocijama koje su je mogle zadesiti jer je njezina životna vodilja oduvijek bila da se ne uzrujava stvarima na koje ne može utjecati već da svoju snagu usmjeri na ono što može. Upravo je to htjela osvijestiti i kod drugih ljudi. Sama je osnovala grupu kojoj je tema dijeljenje znanja i vještina što podrazumijeva razvijanje korisnih kompetencija, a i doprinošenje razvoju zajednice. 

 

Grupa „Tražim/nudim znanja i vještine“ danas broji oko 670 aktivnih članova, a Valentina ističe da su svi oni koji objavljuju jednako zaslužni za stvaranje grupe kao i ona. Proaktivna osnivačica pozdravlja nas motivirajućim riječima: „Ne postoji veće nagrade za nas same od poklona onom drugom. Kad čovjek postane toga svjestan, postat će ovisan o tome da radi dobre stvari i samo ćemo tako napraviti pozitivan progres u svijetu. To je moja aspiracija!“

 

Na kraju ovog članka možemo zaključiti da osnivačice ovih dviju grupa, iako se ne poznaju, dijele mnogo toga zajedničkoga! Nisu se žalile ili pitale tko će, već su same odlučile djelovati i osnovale su društvene grupe koje su oplemenile naše društvo. Nisu se usmjerile na ono što ne mogu, nego na ono što mogu. Iskoristile su dostupnost i raširenost društvenih mreža te iz čistog altruizma pokrenule dvije priče koje se i dalje razvijaju zahvaljujući ostalim brižnim ljudima. Hvala im! 

Volonterka-novinarka: Lucija Šupe