Gdje sam?

Priče volontera iz stradale Banovine - 1. priča

Prva priča - 30. prosinca 2020.

Nastavno na našu priču na društvenim mrežama od 30. prosinca, kada je VCZ ekipa obišla teren, dodajemo još par riječi i fotki o dojmovima.

Krenuli smo s namjerom da idemo u Strašnik, selo blizu epicentra, ali nas je policija usmjerila prema drugim selima jer je Strašnik bio pun ljudi i pomoći. Drago nam je bilo čuti da je u selo stigla pomoć.

U selu Kihalac na broju 28. domaćini su nas pitali da pomognemo oko popravka krova koji je stradao. Nismo stručnjaci, ali srce nam je reklo da odemo pokušati. Prenijeli smo novi crijep na tavan, pomogli u sanaciji dimnjaka sa susjedom stručnjakom te se uhvatili postavljanja novog crijepa na mjestima gdje je prokišnjavalo. S našim neumornim volonterima Jurom, Enzom, Darkom ništa nije bio problem. U nekoliko sati smo sve riješili, malo predahnuli i odjurili za Glinu.

U Glini smo došli u drvni centar Sherif i policija nam je rekla da pomoći ne treba. Nismo se dali smesti u svojim namjerama i otišli smo pitati druge ljude, policiju i koordinatore u centru. Nakon 10 minuta rasporedili su nas u grupu koja postavlja veliki šator za oko 300 kreveta namijenjen ljudima koji kod igrališta spavaju u autima, da se mogu ispružiti i ugrijati u šatoru. Šator i usluge su bile donacija Varaždinske tvrtke Altera. Golemi šator, golemi posao. S ekipom smo navlačili cerade, nosili stupove, pospremali...

Na povratku smo svratili u ranjenu Petrinju. Izgledalo nam je pretužno, čak pomalo sablasno. Onda se pojavila grupica mladih Petrinjaca koji su nas poveli kroz grad i ispričali tešku priču koja je zadesila njihov grad. Bili su nenaspavani, umorni i još pod šokom, ali ljubazni, pozitivni i puni lijepih priča o svojoj Petrinji. U cijeloj teškoj priči, uživali smo u njihovom društvu. Na kraju smo razmijenili kontakte i pozdravili se. I obećali sebi da ćemo im opet potražiti: Petar, Bruno, Josip, Noa, Domagoj i Daniel.
Uskoro objavljujemo nove informacije, pratite naš web i društvene mreže.