Gdje sam?

VIV: Volonterski Oskar 2016.: Denis Smajo

Denis Smajo svakodnevno volontira u udruzi Franak od 2011. kroz više od 1.000 sati godišnje i to na aktivnostima educiranja društva i pojedinaca o nezakonitostima bankarskog sektora te financijskom opismenjavanju. Denis je jedna od najvažnijih osoba u udruzi jer svojim velikim doprinosom izravno utječe na tisuće korisnika kredita.

„Njegova energija je zarazna, posjeduje moć potaknuti druge na akciju i na taj način doprinijeti pozitivnim promjenama u društvu. On je VELIKI ČOVJEK S NEISCRPNOM ENERGIJOM.“

- članovi Udruge

Denisova volonterska priča:

Od malena sam pokazivao volju i želju da pomognem drugima, a nisam baš ni bio veliki ljubitelj nepravde. Uvijek sam se nešto bunio u školi. Otac je ostavio veliki trag u mom životu odgajajući me na način da se ne sramim boriti za sebe i za druge. Uvijek sam volio znati više te sam se volio baviti različitim hobijima. U profesionalnom smislu sam ostvario svoje snove i završio školu za vojnog pilota, a splet okolnosti me na kraju odveo u smjeru da gasim požare iz zraka i na taj način pomažem ljudima u spašavanju njihove imovine i života.


U slobodnom vremenu i životu, opet igrom slučaja, ne znajući na kakvu prevaru sam nasjeo podižući stambeni kredit, život me usmjerio u borbu protiv nepravde i nezakonitog bankarskog poslovanja. U početku, prilikom prvog rasta tečaja švicarca, sam došao u banku i ponudio mirno rješenje, gdje me je banka grubo odbila. To me snažno motiviralo da počnem čitati, učiti, proučavati pravo i ekonomiju kako bih shvatio što se dogodilo i kako bih probao riješiti svoj problem. Kad sam shvatio da sam prevaren od strane bankarske institucije u koju sam imao neizmjerno povjerenje, u meni se stvorio veliki revolt i ogromna negativna energija, koju sam ipak uspio usmjeriti u pozitivnom smjeru. Nisam želio biti destruktivan, želio sam upoznati problem sa svih strana i pronaći konkretno rješenje problema.

U početku sam krenuo u borbu za osobnu egzistenciju, međutim, ta borba je ubrzo prerasla u borbu za stotine tisuća ljudskih sudbina. Upoznao sam ubrzo i druge ljude koji nisu htjeli šutjeti protiv nepravde, vidio koliki su razmjeri katastrofe koja nam svima prijeti i tako sam postupno kroz godine volontiranjem u Udruzi Franak napredovao u znanju i iskustvu, te došao u situaciju da više ne mogu i da ne želim odustati od borbe za obične ljude, sve dok se nepravda u potpunosti ne ispravi.


Moji najvažniji motivi su moja obitelj, žena i dvoje prekrasne malene djece za koje želim popraviti barem malo svijet koji ću im ostaviti iza sebe. Zatim su mi motiv moji predivni prijatelji iz udruge s kojima sam prošao najteže i najljepše trenutke u ovoj teškoj borbi. Na kraju je tu i motiv korisnosti za društvo i ljude, kada vidiš da si nekome pomogao svojim radom, znanjem i zalaganjem, to jednostavno nema cijenu. A i volim pomagati drugima, takav sam oduvijek bio, i bit ću, bez obzira što se to možda često ne cijeni.

Moja najveća nagrada su trajna i velika prijateljstva koja sam ostvario volontiranjem u udruzi te saznanje da skup pojedinaca sinergijom ipak mogu mijenjati svijet oko sebe.