Gdje sam?

Utopija u Rimu

Još uvijek, nakon 7 mjeseci, nisam otkrila kratak odgovor na pitanje ‘’Što ti tamo točno radis?’’ Debate, projekcije filmova, radionice vezane uz ljudska prava i održivi razvoj. Koncerti i izložbe. Mercatino; veliki sajam malih poljoprivrednika i obrtnika iz okolice Rima, koji se održava svake treće subote u mjesecu. Tjedni tečajevi jezika, plesa, informatike, kazališta i sl. koje drže ljudi koji vole dijeliti s drugima ono što znaju-vole.

Piše: Petra Ivanc

Za svoju Europsku volontersku službu sam odabrala projekt La Citta dell’Utopia (Grad utopije). To je projekt talijanskog ogranka volonterske organizacije Service Civil International i glavni mu je cilj promicanje aktivnog građanstva, održivog razvoja, mira i tolerancije.
Zajedno s druga dva međunarodna volontera, pomažem u organizaciji i održavanju aktivnosti i inicijativa Grada utopije. Još uvijek, nakon 7 mjeseci, nisam otkrila kratak odgovor na pitanje ‘’Što ti tamo točno radis?’’ Debate, projekcije filmova, radionice vezane uz ljudska prava i održivi razvoj. Koncerti i izložbe. Mercatino; veliki sajam malih poljoprivrednika i obrtnika iz okolice Rima, koji se održava svake treće subote u mjesecu. Tjedni tečajevi jezika, plesa, informatike, kazališta i sl. koje drže ljudi koji vole dijeliti s drugima ono što znaju-vole. Osim tih ‘’stalnih’’ uobičajenih aktivnosti, svaki mjesec ima neku svoju posebnost i zanimljivost, tako da nikad nije dosadno. Koordinirala sam dva radna kampa, pomažem u projektu ‘’Zaboravljeni među zaboravljenima’’ koji se bavi progonima Roma i homoseksualaca za vrijeme fašizma, ali ujedno nastoji i senzibilizirati javnost na njihov loš polozaj u Italiji danas, radim na promociji EVS u Italiji...

Sve te aktivnosti se odvijaju na zanimljivom mjestu koje svi jednostavno zovu ‘’Casale’’. Casale znači velika seoska kuća, a prema lokalnoj legendi Garibaldi, talijanski nacionalni junak je jednu noć prespavao u našem Casale-u. Zbog te legende, ta nefunkcionalna i ogromna kuća iz 18. stoljeća nije bila srušena prilikom urbanizacije Rima, ali je s vremenom bila potpuno zapuštena. 2001. godine volonteri i aktivisti SCI Italije su je počeli obnavljati i prisvajati, tražeći mjesto za svoje aktivnosti. S vremenom su uključeni i međunarodni volonteri koji su preko volonterskih kampova pridonjeli obnovi kuće, koja je danas centar raznih inicijativa i aktivnosti na lokalnoj i globalnoj razini. Dio kuće je preuređen i u stan za međunarodne volontere koji rade na raznim projektima u Rimu. Tako je Casale za mene i mjesto na kojem volontiram, ali i mjesto na kojem živim.

Osim kad se treba obaviti neki dosadni posao (kao što je pranje suđa i tjedno veliko spremanje) nikad nemam osjecaj da ‘’radim’’; upoznajem ljude, učim nove stvari, upijam sve sto mi nudi druga kultura, pomažem drugima...

Italija je zanimljivija i neobičnija nego sto sam očekivala, a Rim je ljepši nego sto sam mogla zamisliti. Za mene Rim nisu crkve i koloseumi, Rim su fontane na doslovno svakom uglu, narančaste, crvene i oker fasade koje se savršeno slažu sa zelenilom sveprisutnih borova i palmi, sladoled u 1 sat ujutro, pasta s umakom od paradajza, kafići i parkovi u kojima vrijeme stoji, divni cimeri-volonteri iz cijele Europe koji su definitivno najbolji dio mog EVS-a.

Naravno, ni EVS projekt, ni Rim nisu savršeni; često je teško raditi i živjeti sa ljudima koji su toliko drugačiji od tebe. Nekad ti se čini da si došla u zemlju u kojoj sve mora biti komplicirano. Ali ‘’lo que no mata engorda’’ – što te ne ubije, samo te ojača. Mislim da cu se vratiti u Zagreb ponešto ojačana, ali s tonom divnog iskustva i sjećanja na male svakodnevne avanture. A još mi je ostalo 7 tjedana!!! :)

Piše: Petra Ivanc, EVS volonterka