Gdje sam?

Stvari se ne mijenjaju same, mijenjamo ih - mi!

Ne mogu izdvojiti najdražu akciju, jer su mi sve drage, ali mogu izdvojiti akcije u kojima sam naučila neke moralne stvari, kojima svakodnevno nisam pridavala dovoljno pažnje. Moje volontiranje je započelo s djecom, točnije u Bolnici za kronične dječje bolesti Gornja Bistra. Neposredna komunikacija i interakcija s djecom, u meni je pobudila veliku zahvalnost za sve što imam.

S volontiranjem sam se upoznala zahvaljujući voditeljici Volonterskog kluba I. gimnazije Mariji Gašparović, koja je i jedna od kandidata za Volonterskog Oskara 2012. Upoznale smo se tek u srednjoj školi te od niza ponuđenih izvannastavnih aktivnosti izabrale smo Volonterski klub. Naime nikad nisam niti pomišljala da se uključim u neku drugu aktivnost već naprotiv, uključujući se u što više akcija sam osjetila što to znači pomagati i kakav je to osjećaj o kojem svi volonteri govore i svjedoče.

Ne mogu izdvojiti najdražu akciju, jer su mi sve drage, ali mogu izdvojiti akcije u kojima sam naučila neke moralne stvari, kojima svakodnevno nisam pridavala dovoljno pažnje. Moje volontiranje je započelo s djecom, točnije u Bolnici za kronične dječje bolesti Gornja Bistra. Neposredna komunikacija i interakcija s djecom, u meni je pobudila veliku zahvalnost za sve što imam. Odlučili samo im pjevati, plesati s njima te se šetati u dvorište ili unutar zgrade bolnice.

Zatim smo se odlučili okrenuti starijim i nezbrinutim ljudima te smo posjetili dom za beskućnike u Kosnici kao i beskućnike pučke kuhinje Samostana Majke Tereze. Tamo smo, uz druženjem sa starijima i volonterima, koji već neko vrijeme tamo volontiraju, naučili ili poboljšali svoje vještine kuhanja, šivanja, izrađivanja predmeta i sl.

Nismo zaboravili niti prirodu, uključili smo se zajedno sa školom u ekološkoj akciji čišćenja Parka prirode Medvednica, a sad pokušavamo pomoći i svojim vršnjacima projektom Mlade majke i Prevencija ovisnosti kod mladih. Naša cijela škola se također aktivno uključuje u volontiranje organiziranjem humanitarnog sajma Kap dobrote, gdje prikupljeni novac od prodaje raznih predmeta, igara i drugih kreativnih aktivnosti učenika ide u humanitarne svrhe.

Sada, zahvaljujući Volonterskom klubu I. gimnazije, samoj školi I. gimnaziji, prof. Lukačević kao i prof. Šepat, mogu s ponosom reći da znam kakav je to osjećaj volontirati pri čemu dobivamo, ali ne materijalno, već nešto puno važnije – osmijeh, radost, ljubav za koju je potrebno tako malo, ali je najteže krenuti, odvažiti se.

Dobar je osjećaj znati da „Stvari se ne mijenjaju same, mijenjamo ih - mi!“


Jelena Mandić
Učenica I. gimnazije
Članica Volonterskog kluba I. gimnazije