Gdje sam?

Sjećanja na volonterski kamp Sodrujestvo

Za Marijanu, prošla godina bila je nezaboravna i uvijek će joj ostati urezana u pamćenje. Naime, bila je na volonterskom kampu u Rusiji.

Ova fotka iz Sodrujestva je nekaj kaj me uvijek razveseli.
Sjetim se svih divnih ljudi koje sam upoznala i još boljih momenata koje smo proveli zajedno.

Sjetim se satova engleskog i hrvatskog u kojima sam zbilja uživala i po prvi put priznala da nije mama ni tak bedasta bila kad se nadala da budem Učiteljski upisala.

Sjetim se Larinog i Patrickovog pogleda kad bi na stol dobili hranu kojoj nismo znali podrijetlo i toga kak' nisam mogla normalno hodnikom proći bez da me barem desetero djece ne izgrli.

Sjetim se kak' sam s dežurstva uletila u "našu" sobu za sastanke, dok se jedan taman odvijao i na ruskom pokušala reći da je dečkima u sobi pukla cijev i da to moramo sanirati. Svi su toliko bili oduševljeni mojim ruskim da smo na dečkiće na trenutak zaboravili :D

Sjećam se i kak' sam ja bila prva koja je zbog leta morala otići. I to u 6 ujutro. I kak' su se klinci i volonteri probudili (sva sreća jer bi ja inače prespavala svoj odlazak) i dočekali me vani da me još jednom izgrle i izljube.

Sjećam se i da sam počela plakati istog trena kad sam sjela u taksi (čitaj: stara hrđava Lada) i nisam prestala sve dok nisam ugledala Volgu. To je bilo nakon kojih 40-ak minuta veoma neugodne vožnje (vozač jadan nije znal' kaj bi sa mnom). Prestala sam samo zato jer sam se zbunila. Mislila sam da more vidim i nikak mi nije bilo jasno da je to samo rijeka. Vozač je bil' presretan jer sam prestala plakati i na tečnom mi ruskom počel' objašnjavati kak' je to Volga i kak' se zimi ljudi njome služe kao prečicom. Jednom nisu baš najbolje procijenili debljinu leda pa je 30-ak auta završilo na dnu Volge. A, Bože moj, ima i gorih stvari u životu. Bitno je da su svi sudionici preživjeli.

E i da...sjetim se i kak' će me jedna od cura s kojima sam se sprijateljila u kampu, doći posjetiti na ljeto. I veselim se tome jaaako!

Isto tak' veselim se sljedećem kampu na koji ću otići. Nisam još sigurna kuda, ali nekuda sigurno. I znam da će mi biti genijalno!

Sezona međunarodnih kampova je počela. Odite! Putujte, zabavite se i družite. Ak' niš drugo, budete imali kaj pričati unucima.

Marijana Brcko (21)