Gdje sam?

Out of this world

Bila sam sama i izgubljena u nekom nepoznatom belgijskom selu jer sam na putu do kampa ušla u pogrešan vlak...

- Hey, are you going to Fiesta Mudial?!

– Yes! You too??

– Yes!

 U dvoje je sve postalo lakše. Pronašle smo svoje odredište i vrlo brzo zaboravile na sve one bezvezne misli koje su nas pokušale spriječiti da se upustimo u jednu od najljepših avantura…

Bila sam sama i izgubljena u nekom nepoznatom belgijskom selu jer sam na putu do kampa ušla u pogrešan vlak. Kroz glavu mi je prolazilo svašta – ovo je sve jedna glupa ideja, najbolje da uletim u sljedeći vlak i vratim se kući, tko zna gdje to uopće idem i tko su ti ljudi s kojima se trebam naći… Sve dok nisam ugledala djevojku koja je izgledala jednako izbezumljeno kao i ja i jednako opterećeno zbog prevelike naprtnjače.

– Hey, are you going to Fiesta Mudial?!

– Yes! You too??

– Yes!

U dvoje je sve postalo lakše. Pronašle smo svoje odredište i vrlo brzo zaboravile na sve one bezvezne misli koje su nas pokušale spriječiti da se upustimo u jednu od najljepših avantura. Naučile smo da, i onda kada si izgubljen, uvijek postoji netko tko će ti pomoći. Ne samo da nam kontrolori nisu naplatili karte kada smo rekle da smo ušle u pogrešan vlak, nego su nas još pitali jesmo li gladne i želimo li možda belgijske vafle. Samo smo se pogledale i počele smijati, znajući da je ovo tek početak jedne potpuno lude priče.

„Fiesta Mundial“ je glazbeni festival koji se u rujnu svake godine održava u malenom belgijskom mjestu po imenu Balen. Ovaj festival okuplja umjetnike iz cijeloga svijeta koji tri dana zaredom stvaraju jednu posebnu „out of this world“ atmosferu te zajedno rade neovisno o dobnim skupinama, svjetonazorima i kulturama. Svrha ovog velikog druženja upravo i jest u tome da se ljudi iz različitih krajeva bolje upoznaju i nauče nešto jedni od drugih. Osim što je na četiri pozornice po cijele dane moguće uživati u brojnim koncertima, posjetitelji također imaju priliku isprobati tradicionalnu hranu iz svih kutaka svijeta, sudjelovati u kreativnim radionicama, i jednostavno uživati u svemu što su marljivi mještani Balena, uz pomoć devetero SCI volontera, za njih pripremili.

Lagala bih kada bih rekla da je ono čime smo se mi volonteri bavili bilo lako. Bilo je itekako naporno i zahtijevalo je dosta fizičkog rada. Nikada nisam očekivala da ću voziti traktor, podizati velike koncertne šatore, postavljati zaštitne ograde, nisam niti znala da sam sposobna podići betonski blok… Ali se na kraju sav naš trud i više nego isplatio. I naravno – nikada nisi sam, pomoć stiže sa svih strana. Čak smo dobili i svoje bicikle s kojima smo se vozikali po cijelom mjestu. Svake večeri nakon posla, zajedno smo kuhali, igrali različite igre, učili strane jezike, išli u obližnji pub ili na kuglanje. Sve nam je bilo toliko zanimljivo da, iako zaista umorni, nismo mogli spavati.

Svojim smo rukama izgradili mjesto koje je postalo okupljalište velikog broja sretnih i pozitivnih ljudi, što nam je bila i više nego dovoljna nagrada. Stvorili smo novi mali svijet koji je prštao od kreativnosti i pri tome se dobro zabavili i zbližili. Zajedno sa svima, uživali smo u festivalu i bilo nam je jako žao kada je svemu došao kraj.

Zadnje smo večeri sjedili okupljeni oko logorske vatre, okruženi šarenim kamp kućicama i promatrali fenomen Crvenog Mjeseca koji nas je, na naše veliko oduševljenje, odlučio posjetiti te noći. Cijeli je prizor postao još posebniji kada mi je kolegica volonterka iz Meksika uputila riječi koje će mi zauvijek ostati ugravirane u sjećanju: „I`m so happy here, you know… Everything is perfect.“ Poželjela sam da svu radost tog trenutka mogu spremiti u džep i s vremena ju na vrijeme izvaditi kako bih ju podijelila s drugima. Imam osjećaj da se nikad ne bi mogla potrošiti. Taj me je trenutak naučio da ljubav ima smisla jedino kada ju nesebično dijelimo. Tijekom dva tjedna provedena u Belgiji, voljela sam i osjećala se voljenom svakog dana i to u skupini ljudi iz svih krajeva svijeta koje sam tek upoznala. Bili smo zajedno po cijele dane i dijelili sve.

Kada je svemu došao kraj, ostalo nam je još četiri dana do službenog završetka kampa. Bili smo poprilično vrijedni tako da smo s poslom završili dosta brzo i preostalo vrijeme odlučili iskoristiti za putovanje Belgijom. Posjetili smo Antwerpen, Bruges, Ghent i Brussels te doživjeli još puno zanimljivih zgoda i nezgoda. Ali o tome nekom drugom prilikom… :)

volonterka Dora Stilin