Gdje sam?

Međunarodni volonterski kamp “Bear the Peace” (Kuterevo, Hrvatska)

Volonterka Dora ispričala nam je svoja iskustva sa svojeg prvog volonterskog kampa, s međunarodnog kampa u Kuterevu.

I TAKO JE POČEO MOJ PRVI VOLONTERSKI KAMP…

Nakon nekoliko sati vožnje za vrijeme najveće vrućine i gužve na autocesti napokon sam stigla u Otočac. Iz autobusa smo izašle jedna cura i ja. Ona je počela razgovarati na francuskom s jednim dečkom na stanici. Pošto nitko nije bio na stanici osim njih dvoje, počela sam se brinuti da nitko neće doći po mene u Otočac. Nakon nekog vremena došli su do mene i počeli pričati na engleskom. Dečko se predstavio i rekao je da će on biti jedan od naših voditelja kampa. Odjednom mi se pojavio osmijeh na licu. Iako je to bio moj prvi razgovor na engleskom jeziku brzo sam se priviknula na njega. Upoznala sam i curu koja se zove Ocean. Nisam ni slutila da će ta ista cura koja je putovala sa mnom postati moja prijateljica i jedna od članica moje prve volonterske grupe.


Florijan (voditelj kampa) rekao nam je da ovdje moramo pričekati ostale volontere koji će biti u našoj grupi. Nakon nekog vremena upoznala sam sve članove moje grupe koji su došli iz različitih dijelova svijeta. Moja grupu su činili: 5 volonterki iz Španjolske, 2 volontera iz Češke, volonter iz Taiwana, volonterka iz Francuske i jedna volonterka iz Zagreba :)
U Kuterevu (mjestu koje je udaljeno 15km od Otočca) dočekala nas je naša druga voditeljica kampa Ivana koja nam je pokazala naš smještaj u kojem smo boravili idućih dva tjedna. To je bila tzv. “Belgijska kuća”. Spavali smo na podu u potkrovlju drvene kuće u svojim vrećama za spavanje. Moram priznati da su noći bile užasno hladne te da se jednu noć temperatura spustila čak do 4°C. Da, 4°C početkom kolovoza.


Na našem prvom sastanku napravili smo raspored “cooking team-a” i “dish washing team-a” te smo odredili neka pravila kojih se trebamo pridržavati. Hrana je bila vegeterijanska izuzev nekoliko veganskih proizvoda. Za pranje posuđa kao i za osobnu higijenu korisitili smo biorazgradive proizvode. Za početak smo imali sastanke na kojima smo pričali o miru, ratovima na Balkanu te o osobama koje su bile zaslužne za mir u povijesti. Nakon nekog vremena napokon smo počeli s našim prvim fizičkim zadatkom, a to je bio popravak Francuske kuhinje, vanjske kuhinje koja se nalaiza pored naše kuće. Počeli smo čupati travu, popravljati i bojati stari šank i roštilj koji je bio napravljen od starog bojlera. Zadatak smo zavšili s vegeterijanskim roštiljem koji su pripremili volonteri iz Češke.



Sljedeći zadatak bio je istovar 3 tone kruha iz kamiona u krovište jedne kuće u selu. Nakon sušenja poslužiti će kao hrana za medvjede i ostale životinje. Umor nas nije mogao spriječiti da sljedeći dan krenemo pješice u Krasno ( selo udaljeno 10-ak km od Kutereva) u kojem je bila velika proslava na blagdan Velike Gospe. U ogromnom šatoru smještenom u šumi pored crkve spavalo je 26 volontera. Bilo je prekrasno gledati dolazak hodočasnika iz različitih dijelova Hrvatske u tako malo selo u planinama. Sljedeći dan vratili smo se u Kuterevo I krenuli smo s hranjenjem medvjeda. Za glavno jelo dobili su travu i kukuruz, a za desert veliku kocku leda u kojoj je bilo voće. To je bio najveći sladoled kojeg sam ikada vidjela.


U drugom tjednu krenuli smo s izradom “Aleje mira”. Odlučili smo da će to mjesto biti pored nastambe malih medvjedića na kojem će posjetitelji moći osjetiti i uživati u miru, ali i saznati nešto o povijesti. Od starih drvenih dasaka napravili smo klupe i stol te posadili mlade voćke. Na drvene ploče napisali smo imena osoba koje su zaslužne za mir na Balkanu,ali i u ostalim dijelovima svijeta. Neki od njih su: Srđan Aleksić, Milan Levar, Josip Reihl-Kir, Henry Dunant, Marry Currie I drugi. Te smo ploče stavili pokraj voćki te smo napravili ploču na koju se posjetitelji mogu potpisati ukoliko žele nastaviti širiti mir u svijetu.



Zadnju noć imali smo ceremoniju koju je predvodio predsjednik Utočišta. Svatko od nas dobio je ogrlicu s kojom smo postali Kuterevo volonteri. Ta noć je bila prekrasna. Mjesec je bio pun i mogla se vidjeti svaka zvijezda na nebu. To su bili neki od trenutaka koje bi još bezbroj puta ponovila.

Dora Medvarić, volonterka


O VELEBITSKOJ UDRUZI KUTEREVO

Velebitska udruga Kuterevo osnovana je 1995. godine sa ciljem očuvanja divljine gorske Hrvatske. 2002. godine, u suradnji s Hrvatskim centrom Znanje za okoliš i Veterinarskim fakultetom iz Zagreba, pokrenut je jedinstveni projekt – Utočište za mlade medvjede, čija je misija pružiti utočište za medvjeđe siročiće, odnosno zaštitita medvjeđeg staništa i promicanja održivog življenja i tradicije lokalne planinske zajednice.

Danas se u utočištu nalazi 9 medvjeda, između 5 i 33 godina starosti. Većina njih postala je siročad tijekom svoje prve godine života te ne bi mogli sami preživjeti u divljini. Tri najmlađa medvjedića (Mlada Gora, Mladi Dol i Marko Kralj) smješteni su u velikoj nastambi s “bazenom” neposredno pored volonterske postaje dok su ostalih 6 većih medvjeda smješteni 300-tinjak metara dalje u drugoj prekrasnoj nastabi.