Gdje sam?

Meanwhile in Russia

Dok pišem ovo, vani je -35°C . Pomalo se bojim izaći na ulicu jer zima štipa noge, zamrzava osmijeh i kosu. Tješim se da je sve to novo iskustvo i ulaganje u svoje životne priče.

Dok pišem ovo, vani je -35°C . Pomalo se bojim izaći na ulicu jer zima štipa noge, zamrzava osmijeh i kosu. Tješim se da je sve to novo iskustvo i ulaganje u svoje životne priče.
Trenutno sam na dugoročnom međunarodnom volontiranju u Rusiji, točnije u gradu Permu pokraj Urala. Tu sam zahvaljujući VCZ-u i programu EVS (European Voluntary Service), koji omogućuje mladima od 18-30 godina iskustvo nove kulture kroz volontiranje u različitim oblastima.
Budući da sam htjela pobliže istražiti kako je to živjeti u Rusiji, pri odabiru svojeg projekta, prvo sam odabrala samu državu, a onda tražila projekt u kojem mogu pridonijeti i koji se tiče mojih interesa. Kad mi je predložen projekt u Permu, odmah mi se svidio.
Volontiram u Omladinskom Memorijalnom centru koji se bavi očuvanjem sjećanja na razdoblje političke represije za vrijeme SSSR-a, te se na različite načine brine o žrtvama istih. Moj zadatak je posjećivanje dviju starijih žena ili kako ih zovemo babuške. Budući da su ti ljudi često usamljeni i u nemogućnosti obavljati svakodnevne kućanske poslove, mi, volonteri im pomažemo upravo u tome. Pričamo s njima, ponekad nešto zajedno skuhamo, gostimo se čajem i keksima, obavljamo kućanske poslove. Tražila sam da mi dodijele još nekoga tako da za par dana idem u prvu posjetu djeduški, koji je od Memorijala tražio volontera da mu ponekad pravi društvo.
Na cijelo ovo iskustvo gledam kao na dragocijenu priliku napraviti barem malu pozitivnu promjenu u životu tih ljudi i veliku promjenu u meni. Moram priznati da prije odlaska na EVS i nisam imala pravog volonterskog iskustva. Sad sam se počela interesirati za lokalne projekte i vidim da ima i više nego dovoljno prilika gdje bih se mogla uključiti. Saznala sam za neke udruge koje djeluju u mojem rodom gradu za koje prije nisam znala, te sam odlučila, kad se vratim, dati nešto i svojoj zajednici.
Dugoročno međunarodno volontiranje toplo preporučam svima zbog više razloga. Možda se volontiranje ne plaća u materijalnim dobrima, ali se plaća pozitivnim emocijama i novim iskustvom koje dodaje boje u svačiji život. Tek sam na pola puta svojeg boravka ovdje, ali već sad vidim da ću se vratiti kući s novim saznanjima o Rusima, njihovom načinu života, kulturi, mentalitetu i jeziku. Vratiti ću se kući ponosna na sebe kako sam preživjela ove niske temperature, sjećati ću se svih onih dragih ljudi i predivnih mjesta koja sam vidjela.

O životu u Rusiji i mojim dojmovima možete pročitati na mojem blogu.

Mirna Bašić (27)