Gdje sam?

Kak sam postala volonterka

Ja kažem da trebaš biti volonter u duši! Oduvijek sam htjela nekako pomoći drugima i humanitarno djelovati, a nikako da se odlučim i krenem. Majka me stalno poticala i bila moralna potpora. To je bila stalna tema razgovora i razmišljanja, ali nikako se odlučiti što i kako. Tražila sam nešto što će me privuči, sve dok mi se u rukama nije našao novinski članak o Volonterskom centru Zagreb.

Piše: Daniela Stuparić Krajcar

Na nagovor majke, moram to priznati, ajde pokrenem se i odem do ureda VCZ-a. Mala, zatrpana prostorija, ekipa zaposlena, sve mi je izgledalo kaotično, ali totalno pozitivno. U toj malenoj prostoriji sma pronašla toliko ljubavi, pozitivne energije i najviše, pronašla sam sebe!

Tako je sve krenulo. Prijavila sam se za međunarodni volonterski kamp u Lovincu, koji mi je bio prvi korak da shvatim bit volonterizma i međunarodne tolerancije. Toliko divnih i pozitivnih ljudi iz cijeloga svijeta stvarno nisam očekivala. Slijedio je drugi kamp u Kaštel Kambelovcu, koji mi je još više otvorio srce i želja za volonterizmom je sve više rasla. Slijedile su akcija za akcijom. Volontirala sam na konferenciji Zdravi gradovi, anketirala mlade u Gradom protiv nasilja jedne kišne večeri u nekom mračnom kvartu, ali j ebilo super iskustvo upoznati mlade stanovnike svoga grada i čuti njihova razmišljanja. U domu za starije i nemoćne na Trešnjevci, skakala sam po ljestvama pokušavajući pogledati hodnik, dok je 30- ak ostalih volontera farbalo zidove. Izgledali smo kao pravi profesionalci! Stvarno smo bili simpatični korisnicima doma čija su nam nasmješena lica davala poticaj da što više i bolje napravimo zadatak koji smo si odredili.

Uslijedila je akcija Ulične svjetiljke s beskućnicima koji su mi toliko prirasli srcu već na prvom posjetu prihvatilištu. Jednostavno te takne u srce, želiš pomoći, želiš poslušati njihova životna iskustva i najviše želiš im pokloniti osmijeh. Dobro smo se zabavljali prodavajući časopis Ulične svjetiljke na različitim lokacijama u gradu. Bilo je pozitivnih i interesantnih situacija s kupcima i prolaznicima. Svakako jedno od boljih iskustava u životu svih nas volontera.
I kako onda taj osjećaj zadovoljstva objasniti ljudima kojime često pitaju kakve koristi imam od volontiranja?!

Pa tko može platiti sve te osmjehe koje dobijem zauzvrat???
Tko zna cijenu jednog hvala od osobe kojoj pomogneš?

Pusa, Dina