Gdje sam?

Francuska: Različitost porijekla vidjela se u kuhinji

„Uglavnom smo brali povrće, najviše tikvice, koje su nam obilježile ljeto, pa smo ih nosili u kamp i radili na sve moguće načine. Također, sadili smo razno povrće i pljevili gredice, špricali osjetljive biljke posebnim eteričnim uljima protiv nametnika i slično, a dvaput tjedno sudjelovali smo u prodaji proizvoda iz vrta, što je bilo posebno zanimljivo jer je kupce zanimalo sve o nama. Čak smo prisustvovali rođendanskoj proslavi unuke jedne lokalne volonterke, animirali djecu iz lokalnog vrtića i pohodili vježbe tai chia koje se održavaju u vrtu nekoliko puta tjedno.“

Svoje makedonsko iskustvo, Ana je nadogradila s francuskim. Izbor je pao na ekološki kamp gdje se uređivao vrt udruge Planeta Lilas koja se bavi organskim uzgojem povrća na nekoliko parcela u pariškom predgrađu. „Otišla sam opet jer sam htjela vidjeti neku novu zemlju i nove ljude. Učila sam francuski i volim raditi u vrtu pa je ovaj kamp bio logičan izbor.“ Desetak volontera bilo je smješteno u dvorištu školske zgrade, a od njih se dnevno očekivalo šest sati rada s pauzom za ručak. „Uglavnom smo brali povrće, najviše tikvice, koje su nam obilježile ljeto, pa smo ih nosili u kamp i radili na sve moguće načine. Također, sadili smo razno povrće i pljevili gredice, špricali osjetljive biljke posebnim eteričnim uljima protiv nametnika i slično, a dvaput tjedno sudjelovali smo u prodaji proizvoda iz vrta, što je bilo posebno zanimljivo jer je kupce zanimalo sve o nama. Čak smo prisustvovali rođendanskoj proslavi unuke jedne lokalne volonterke, animirali djecu iz lokalnog vrtića i pohodili vježbe tai chia koje se održavaju u vrtu nekoliko puta tjedno.“


Iako nije bilo unaprijed određeneg dana za međukulturnu razmjenu, Ana se kroz kuhinju i druženje s drugim volonterima susrela s kulturnim razlikama i posebnostima. „Jedan od lokalnih volontera, porijeklom iz sjeverne Afrike, donio nam je autentične saharske kobasice merguez, a upoznali smo i jednog Tuarega, prijatelja voditeljice kampa, koji nam je svirao tradicionalnu glazbu svog naroda u autentičnoj odjeći. To je stvarno bio doživljaj, pogotovo kad je voditeljica kampa počela žonglirati sa zapaljenim kuglama.“


Prehrana je bila posebna priča jer se nisu svi volonteri, od kojih je po dvoje svaki dan bilo zaduženo za kuhanje i čišćenje, iskazali u kuhinji. „Imali smo ograničen budžet za hranu, no uz povrće iz vrta uspjeli smo se najesti i više nego dovoljno. Ipak, nisu svi bili jako vični kuhanju, pa je bilo dana kad smo jeli tjesteninu s rižom i krumpirom. Ruskinje su često radile tipične ruske salate s puno majoneze i juhe s krumpirom i rezancima, Talijanka je radila tjesteninu, a voditeljica kampa, podrijetlom Grkinja, patlidžane na grčki način. Bez lažne skromnosti, mislim da je najbolja hrana ipak bila kad smo na red došle Tijana iz Srbije i ja. Cura super kuha, a ja sam odličan pomoćnik, pa su nas ljudi uvelike hvalili. Posebno su oduševljeni bili knedlama sa šljivama:)“. Iako su se navikli uz sve jesti odličan francuski kruh baguette koji su, kao i brojne druge francuske delicije, kupovali u obližnjem supermarketu, sve kalorije istopili bi u vrtu. Od dodatnih aktivnosti, Ana ističe obilaske Pariza, izlet u Versailles, piknik ispod Eiffelovog tornja i edukativnu radionicu o rješavanju sukoba putem koje su riješili razmirice s voditeljicom oko trošenja zajedničkog novca. Priznaje da je na drugom kampu sama potrošila više novca, no najveći dio džeparca otišao je na muzeje i francuske delicije.


Nakon dva volonterska ekološka kampa, Ana će otići i na treći. Renoviranje kamenih ograda u Škotskoj u fazi je planiranja, a dugoročno volontiranje u području rada s imigrantima želja za budućnost. „Nadam se da ću i iduće godine moći sudjelovati barem na jednom međunarodnom volonterskom kampu jer ima još puno zanimljivih kampova i zemalja koje bih htjela posjetiti, a i ljudi koje još nisam upoznala.“