Gdje sam?

Dora Vukušić - udruga Hrabri telefon

Dora je volonterka Hrabrog telefona te jedna je od troje finalista Volonterskog Oskara 2015. Za Doru možete glasati OVDJE do 19. veljače 2016.

Pročitajte njezinu volontersku priču:

S volontiranjem sam se prvi puta susrela netom nakon upisa na Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet. Kad je čula što sam upisala, jedna me profesorica potaknula na volontiranje u udruzi roditelja djece s teškoćama PUŽ, s kojom je i sama surađivala.

I tu sve počinje. Upoznavanje djece, roditelja i njihovih životnih priča koje vrlo često uključuju borbu sa sustavom za osiguravanje temeljnih djetetovih prava, dalo mi je jednu drugačiju perspektivu struke, te me poticalo da učim još više, a veselje i osmijeh djece su cijeloj slici dale dozu sreće, pozitive i uživanja. Vrlo brzo sam vidjela važnost volontiranja, ne zbog floskule 'općeg dobra' već zbog mene same. Načina na koji sam se osjećala i širine znanja do koje sam dolazila.

ERF je moju potrebu za djelovanjem nastavio poticati kolegijem 'volonterski rad' zbog kojeg sam se svaki semestar uz PUŽ trudila uključiti u još neki drugačiji oblik volontiranja. Htjela sam naučiti nešto novo, upoznati nove ljude i razviti nove vještine, pa sam sudjelovala u organizaciji skupova i projekta koji su se provodili u sklopu fakulteta.

Na sličan način me jedna kolegica potaknula na volontiranje u Belišću, gradu iz kojeg dolazi, u udruzi Djece i mladih s poteškoćama u razvoju ZVONO, gdje smo sudjelovale u pripremi festivala i radionica. U Belišće sam se potom vraćala nekoliko puta kako bih sudjelovala u različitim inicijativama kao što je samozapošljavanje osoba s invaliditetom. Na tim sam projektima imala prilike sudjelovati u direktnom radu s odraslim osobama s invaliditetom. Ponovno jedno novo iskustvo, prilika da osobama pružimo mogućnost samozapošljavanja koja uvelike utječe na njihovu kvalitetu života, ali i prilika da u praksi primijenim naučenu teoriju.

Dvije godine nakon što sam počela volontirati prijavila sam se na Hrabri telefon, iz znatiželje, potrebe za djelovanjem, potrebe za nekim novim znanjima i perspektivama koje ne mogu dobiti na faksu, ali i zbog izazova . Tada sam mislila da nikad ne bih mogla preko telefona nekome pomoći i htjela sam naučiti kako. Dijelom i zbog toga što mi je telefon predstavljao bauk jer ne vidiš osobu s druge strane.

Ubrzo sam shvatila da me potreba za djelovanjem veseli, a da me osjećaj da se netko zbog mojih riječi osjeća bolje ili sigurnije ispunjava. Nakon tri godine na liniji svoje djelovanje na Hrabrom odlučila sam ojačati vođenjem preventivnih radionica za djecu u Dječjoj kući Borovje. Zaželjela sam se direktnog rada s djecom i našla sam se u novoj istovremeno izazovnoj i zahvalnoj ulozi voditelja grupe. Mislim da mogu reći da sam počela volontirati zbog vrijednosti iskustva i praktičnih znanja struke, a nastavila zbog ljudi, osmijeha, pozitive, ispunjenosti i promjene koju čujem u glasu nazivatelja ili vidim na licu djeteta. Nađeš se u situaciji da roditelja koji ne vidi izlaz ohrabriš s novim pristupom problemu. Imaš mogućnost čuti dijete kada mu je teško i pravom riječi bar malo ublažiti njegov svijet ili ga podržati u različitim izazovima. Rasteš zajedno s djecom, dijeliš svaki njihov osmijeh ili tugu, a ona to nagrade s nula izostanaka i sa puno zagrljaja.

Smatram da sam volontiranjem stekla gomilu novih znanja, imala izvanrednu priliku za vrijeme studija teoriju isprobati u praksi, a uz sve to sam nekome nešto bar malo olakšala, učinila da se osjeća malo bolje i na kraju, dobila više nego što sam dala i više nego što sam mislila da je moguće.

Dora Vukušić, volonterka udruge Hrabri telefon