Gdje sam?

Brankina nepalska priča

Dragi moj…ovaj put neću o toploj i hladnoj vodi, svetim kravama ili leći i riži već: možda već znate, možda ne znate, a možda vas ni ne zanima… neki dan, tj. u utorak 1.2. trenutni kralj Nepalskog kraljevstva održao govor u 10 ujutro. Ništa čudno, održati jutarnji govor… al ovaj govor je bio vrlo poseban… naime kralj se proglasio apsolutnim vladarem… raspustio parlament… potvrdio potpunu komandu nad vojskom koja se i zove "kraljevska nepalska vojska" ... proglasio ustav nevažećim… sve to za mir, stabilnost, napredak i demokraciju…

Pismo iz Nepala, naše dugoročne volonterke Branke Cicak

Dragi moji…
…ovaj put neću o toploj i hladnoj vodi, svetim kravama ili leći i riži već:
možda već znate, možda ne znate, a možda vas ni ne zanima… neki dan, tj. u utorak 1.2. trenutni kralj Nepalskog kraljevstva održao govor u 10 ujutro. Ništa čudno, održati jutarnji govor… al ovaj govor je bio vrlo poseban… naime kralj se proglasio apsolutnim vladarem… raspustio parlament… potvrdio potpunu komandu nad vojskom koja se i zove "kraljevska nepalska vojska" ... proglasio ustav nevažećim… sve to za mir, stabilnost, napredak i demokraciju… te da će za 6 mjeseci Nepal biti nova zemlja na pragu korištenja svih svojih potencijala i resursa… kako sam kralj Gyanendra reče… stoljeće u kojem živimo je zanemario, čini se… nakon završetka tog, za Nepal, povijesnog govora, oko 10.30 u jutro svi komunikacijski kanali (osim državne televizije i radija pod kontrolom vojske) su prekinuti… telefoni, mobiteli, Internet… ništa, ništa… u gradu su svi uredi privatnih medija okruženi vojskom i blokirani… sve to kao dio scenarija da neželjene informacije ne bi završile tamo gdje se to kralju ne bi svidjelo, te da bi se izbjegle eventualne pobune… nacionalni mediji su cijeli dan samouvjereno ponavljali i ponavljali kraljevski govor… pokušavajući uvjeriti narod da je sve to dio trogodišnjeg plana koji vodi do nepalskog prosperiteta (poznatih li scenarija)… a kad tamo svi stranački čelnici, članovi parlamenta su bili uhapšeni ako večer prije nisu uspjeli pobjeći u indiju, a čak su i međunarodni letovi prekinuti… nema slobode govora slijedećih 6 mjeseci, tj. nitko ne smije komentirati kraljeve poteze i postupke …a narod: studenti Pokharskog kampusa zapalili motore (to je ko da kod nas zapališ aute) i protestirali… pa se naravno armija pojavila i koliko je poznato nikog smrtno ranila… inteligentia moga ureda je vidno rastresena… i nakon jutarnjeg govora nitko ništa nije cijeli dan mogao raditi… svi su se vozikali po gradu u potrazi za informacijama, jer se jedino na licu mjesta događaja moglo vlastitim okom vidjeti ono što se uistinu događa… …svi ljudi s kojima sam pričala o tome… samo se smiju…al to je nepalski način nošenja sa stresom… vše ih nije briga… sve to podsjeća na naš balkanski fatalizam… samo možda nešto siromašniji i intenzivniji… . Bandha na svu komunikaciju je tako bila nekih par dana… polako lokalni i nacionalni pozivi su bili otvoreni… većinom nakon 10 na večer… pa međunarodni pozivi i letovi u gluho doba noći također, … sad evo i interneta… al ništa nije konstantno.. tak da je preko dana sve većinom na "hold on"… o bežičnoj komunikaciji Nepalci čini se mogu samo sanjati slijedećih par mjeseci… a mobile shopovi popropadati… …svi mediji samo veličaju kralja… novi kraljevski ministri su prijatelji i biznismeni…. Vojska posvuda…patrolira u sto- metarskim kolonama… … al zapravo je sve isto… samo su turisti poprilično nabrijani zbog nedostatka komunikacije… moja mama paničari, al čini se da u Hrvatskoj nitko ne razmišlja o nepalskoj politici… i bolje… … šta će reći Maoisti ne znam… možda na www.cpnm.org ili www.insof.org nadjete pokoje zanimljivo štivo… al nedugo sam čitala neku knjigu o cijelom tom gerilstvu, knjiga izdana 2003. govori kako su Maoisti 2002. optuživali kralja kako želi uspostaviti vojnu kraljevsku dikataturu…. Pod sponzorstvom velikog kralja busha (jadan, opet ga optužuju) koji bi mogao kasnije graditi vojne baze u Nepalu i tako kontrolirati Kinu i Jugoistočnu Aziju… za sad čini se bar u prvom dijelu su imali pravo… … no sve u svemu mirno i ljiepo je… u petak imamo neki staff picnic … i još nekih 200 ljudi… koji će kuhati i jesti dhal bath (naravno)…. Znatiželja me vuče, al znam da će se sve svesti na uobičajenu socijalizaciju; what is yourrrrrrrr name, how are youuuuuuu, where are youuuu frommmm…. Bla bla bla… pišite šta ima… I šta mediji o Nepalu kažu, ako kažu… jer jasno je da ovdje prave informacije ne dolaze…. Ako bude interneta ja pišem opet…

Branka Cicak, Varaždin, Hrvatska
Volontirala u Pokhari, Nepal, od studenog 2004. do ožujka 2005.